Dzongkha (također poznat kao butanski) je sinotibetski jezik kojim govori više od pola miliona ljudi u Butanu, te je jedini službeni i nacionalni jezik države. Prema popisu stanovništva 2013, jezik je imao 171.080 autohtonih govornika, a ukupno 640.000 govornika. Za pisanje Dzongkhe se koristi tibetansko pismo.
Riječ dzongkha znači "jezik dvora"; dzong znači "dvor", a kha je jezik.
Upotreba Dzongkha i njegovi dijalekti su maternji jezici osam zapadnih okruga Butana (npr. Wangdue Phodrang, Punakha, Thimphu, Gasa, Paro, Ha, Dagana i Chukha). Postoje i neki autohtoni govornici u blizini indijskog grada Kalimpong, koji je nekada bio dio Butana, a sada u Sjevernom Bengalu.
Dzongkha je proglašen službenim jezikom Butana 1971. godine. Učenje Dzongkhe je obavezno u svim školama, a jezik je lingua franca u distriktima na jugu i istoku gdje nije maternji jezik.
Sistem pisanja Tibetansko pismo koje se koristi za pisanje Dzongkhe ima trideset osnovnih slova, ponekad poznatih kao "radikali", za suglasnike. Dzongkha se obično piše u butanskim oblicima pisma Uchen, oblicima tibetskog pisma poznatim kao Jôyi i Jôtshum. Štampani oblik je poznat kao Tshûm.
Romanizacija Postoje različiti sistemi romanizacije i transliteracije za Dzongkhu, ali nijedan ne predstavlja tačno njen fonetski zvuk.See for instance Report on the current status of the United Nations romanization systems for geographical names: Tibetan Report on the current status of the United Nations romanization systems for geographical names: Dzongkha Butanska vlada je usvojila sistem transkripcije poznat kao romanska Dzongkha, koji je osmislio lingvista George van Driem kao svoj standard 1991. godine.
Fonologija
Tonovi Dzongkha je tonski jezik i ima dva registarska tona: visoki i niski. Ton sloga određuje alofon početka i tip fonacije jedarnog samoglasnika.
Klasifikacija i srodni jezici Dzongkha se smatra južnotibetskim jezikom. Usko je povezan i djelimično razumljiv sa sikimskim jezikom i nekim drugim butanskim jezicima kao što su Chochangachakha, Brokpa, Brokkat i Lakha.
Dzongkha ima blisku jezičku vezu sa J'umowa, koji se govori u dolini Chumbi u južnom Tibetu. Ima mnogo udaljeniju vezu sa centralnotibetanskim jezikom. Iako su govorno Dzongkha i tibetanski uglavnom međusobno nerazumljivi, oba književna oblika su pod velikim uticajem liturgijskog (klerikalnog) klasičnog tibetanskog jezika, poznatog u Butanu kao Chöke, koji su stoljećima koristili budistički monasi. Chöke se koristio kao jezik obrazovanja u Butanu sve do ranih 1960-ih kada ga je u javnim školama zamijenio Dzongkha jezik.
Iako potječe od klasičnog tibetanskog, Dzongkha pokazuje mnogo nepravilnosti u promjenama zvuka koje čine službeni pravopis i standardni izgovor udaljenijim jedan od drugog nego što je to slučaj sa centralnotibetanskim.
Također pogledajte
Jezici Butana
Reference
Bibliografija
Mazaudon, Martine. 1985. “Dzongkha Number Systems.” S. Ratanakul, D. Thomas & S. Premsirat (eds.). Southeast Asian Linguistic Studies presented to André-G. Haudricourt. Bangkok: Mahidol University. 124–57
- A language textbook with three audio compact disks.
Kategorija:Jezici u Butanu Kategorija:Jezici napisani Tibetanskim pismom