desno|thumb|Park i zgrada Županije
Posušje je općina i naselje u Županiji Zapadnohercegovačkoj u Bosni i Hercegovini, koja zauzima površinu od 461 km². Prema popisu stanovništva iz 2013. ima 20.477 stanovnika, od kojih su preko 99 % Hrvati, što znači da je Posušje, uz Grude, općina s najvećim postotkom Hrvata od svih područja gdje žive Hrvati općenito. Posušje je također jedna od najmlađih općina uz Bužim u BiH kako tvrdi popis stanovništva BiH iz 2013. g.
Zemljopis Posušje je udaljeno 29 km od Širokog Brijega, 54 km od Mostara, 10 km od Imotskog te 51 km od Makarske.
Posuški kraj obuhvaća četiri stepeničasto poredane krške zaravni (Posuško i Virsko polje, Tribistovo, Rakicki biser te planinsko područje oko Blidinjskog jezera) i nalazi se na raskrižju putova: Mostar – Imotski – Split, Mostar – Tomislavgrad – Livno te Ploče – Ljubuški – Grude – Rama – Uskoplje – Travnik (Put spasa u izgradnji). Mjesto je brdsko-planinskog reljefa. Nalazi se jugozapadno od gore Radovanj, posuški kraj je sa sjevera omeđen s planinama i brdima od 900 do 1400 metara (Zavelim, Radovanj, Plejin vrh, Kušanovac, Starka, Kljenak itd.) Dok su s juga uglavnom brda do 800 metara koja Posušje dijele od Imotsko-bekijskog polja.
Klima U posuškom gradskom naselju i na Posuškom polju zastupljena je klima koja ima elemente 2 različite klime. U Posušju se po definicijama FHMZ-a osjete elementi izmijenjene jadranske i pretplaninske-martimne te se donji kraj Posušja nalazi na koti prelamanja tih dvaju klima. Srednja siječanjska temperatura je oko 1 °C dok je srpanjska oko 20 °C. Prosječna godišnja temperatura iznosi 10,6 °C.
Klimu u Posušju također određuje puno faktora: blizina i utjecaj zračenja Jadranskog mora, nadmorska visina, tlo i blizina velikih planina. Klima u Posušju je i specifična rasporedom dijelova općine. I dok obližnji Imotski te Grude imaju blagu izmijenjenu jadransku klimu, u samom Posušju prevladava submediteranski tip klime blizak pretplaninskoj martimnoj klimi, iz smjera Širokog Brijega i Imotsko-bekijskog polja (odnosno doline Neretve) dopire topli zrak te ublažuje zimi temperature, planina Biokovo kao prirodni zid između mora i kopna dijelom sprječava dotok toplog sredozemnog zraka, s planinskih masiva Čvrsnice i Vrana dopiru hladne kontinentalne struje, planinski masivi Biokova, Vrana i Čvrsnice znatno utječu na klimatske prilike u tom dijelu Hercegovine, tako da Vran, Biokovo i Čvrsnica u zimskim mjesecima imaju utjecaj na klimu u Posušju te je čine oštrijom, u sjevernom dijelu općine, od vrhova Radovnja i dalje na područjima Rakitna, Tribistova, te Blidinja prevladava planinska i pretplaninska martimna klima (umjereno planinska) tako da se može sa sigurnošću reći da se Posušje nalazi na prirodnoj granici između izmijenjene mediteranske i pretplaninske martimne klime, Posuško polje na kojem leži grad Posušje se i označva kao prijelaz između agarnog, mediteranskog kraja u gornjački, planinski kraj. Ljetni dani su vrući i ponekad sušni a noći ugodne, zime oštre s jakim vjetrovima te snježnim padalinama koje se javljaju između studenog i travnja te kišnim koje se obilno javljaju najviše između listopada i svibnja. Proljeća su hladnija od jeseni.
Biljni i životinjski svijet Na Posuškom polju i na južnim padinama Radovnja su zastupljene šume hrasta medunca i cera česti je i crni jasen pa i crni bor, prisutni su također javor gluhač, mukinja, crni i bijeli grab. Najčešće nisko raslinje su lijeska, glog, drača. Na pojedinim ekspozicijama prisutne su i šume crnog i bijelog bora. Na Radovnju na velikim visinama (preko 1000 metara) raste hrast koji je poznat po tome da zadnji ozeleni u Europi. Na plodnim i najviše sjevernim stranama Radovanja (Snižnica i Triskavac) javljaju se sastojine mezijske bukve. Na Štitaru (Bosiljna) raste industrijski kvalitetna bukva. Na planinskom području Blidinja raste endemska vrsta bora munike. U velikom dijelu posuškog kraja (izuzev Podbile) radi specifične klime ne uspijeva voće tipično za primorske i mediteranske krajeve kao npr. loza žilavka, mandarina i maslina. Vukovi i lisice se često spuštaju s okolnih brda i planina u posuška sela pa čak i u sam grad i čine štetu, zec je prirodno nastanjen na Posuškom polju. U sjevernim dijelovima općine je nastanjen i medvjed.
Nadmorska visina
Grad Posušje je smješten na 600 – 680 metara nadmorske visine, Posuško polje se nalazi na nadmorskoj visini od 570 – 640 m, Virsko polje na oko 520 m, Rakitno na oko 900 m, vrh planine Čvrsnice zvan Pločno iznosi 2228 m, te područje Blidinjeg jezera na oko 1050 m.n.v i više.
Stanovništvo
Popisi 1971. – 1991.
Stanovništvo općine Posušje godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971.
Hrvati16.963 (99,00 %)16.298 (99,04 %)16.778 (99,38 %)Srbi9 (0,05 %) 34 (0,20 %)58 (0,34 %)Muslimani6 (0,03 %) 15 (0,09 %)15 (0,08 %)Jugoslaveni26 (0,15 %)71 (0,43 %)8 (0,04 %)ostali i nepoznato130 (0,75 %)37 (0,22 %)23 (0,13 %)ukupno17.13416.45516.882
Posušje (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
Posušje godina popisa 1991. 1981. 1971. Hrvati3838 (98,08 %)2654 (96,93 %)1573 (96,56 %)Srbi 8 (0,20 %) 13 (0,47 %)40 (2,45 %)Muslimani 4 (0,10 %)5 (0,18 %)4 (0,24 %)Jugoslaveni26 (0,66 %)49 (1,78 %)7 (0,42 %)ostali i nepoznato37 (0,94 %)17 (0,62 %)5 (0,30 %)ukupno3.9132.7381.629
Popis 2013.
Stanovništvo općine Posušje godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 25. travnja 2019.Hrvati20.424 (99,74 %)Srbi5 (0,02 %) Bošnjaci2 (0,01 %) ostali i nepoznato46 (0,22 %)ukupno20.477 Posušje – naseljeno mjesto godina popisa 2013.Hrvati6243 (99,63 %) Srbi5 (0,08 %) Bošnjaci2 (0,03 %) ostali i nepoznato17 (0,27 %)ukupno6267
Naseljena mjesta
Općinu Posušje sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:
Bare, Batin, Broćanac, Čitluk, Gradac, Konjsko, Masna Luka, Osoje, Podbila, Poklečani, Posušje, Rastovača, Sutina, Tribistovo, Vinjani, Vir, Vrpolje, Vučipolje, Zagorje i Zavelim.
Katolici u Posušju Popis katolika u Župi Posušje 1844. Nakon prispijeća hercegovačkih redovnika, zavjetovanih i novaka, koji su prešli iz samostana u Kreševu, u okviru priprema za proglašenje samostalne hercegovačke franjevačke provincije, posuški župnik fra Ilija Skoko napravio je popis svojih župljana. Rezultati na dan 28. srpnja 1844. prikazani su u donjoj tablici.
Katoličko stanovništvo župe Posušje 1844. naselje broj kuća stanovništvo Batin 18 157 Broćanac 42 327 Čitluk 39 328 Gradac 49 371 Jukića Mala 29 187 Osoje 25 143 Rastovača 55 434 Tribistovo 13 33 Vinjani 29 263 Vir 42 305 Zagorje 19 153ukupno 350 2601
Popis Hrvata katolika u Posušju 1743. Dominik Mandić: Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743 et 1768 exaratis; Hrvatski povijesni institut; Chicago-Roma, 1962.
Hrvati katolici u Posušju 1743. godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika 1743. 8 173 1014 602 1616
Uprava
Aktualni općinski načelnik je Ante Begić (HDZ BiH), dok je predsjednik općinskog vijeća Ivan Lončar (HDZ BiH).
Povijest
Prapovijesno doba
Kameno doba
Iz razdoblja starijeg (paleolitik) i srednjeg (mezolitik) kamenog doba, iz doba pračovjeka izrazito lovca i sakupljača divljih plodova, na prostoru općine Posušje nisu pronađeni tragovi čovjeka.
U razdoblju mlađeg (neolitik) kamenog doba u južnoj Europi se znatno promijenio način života čovjeka, postao je ratar i stočar, gradi stalna naselja, javlja se keramika. Iz ovog razdoblja, i to iz njegovog starijeg podrazdoblja, na prostoru općine Posušje, postoje ostaci čovjeka, potječu s lokaliteta Vukove njive, Iličinova lazina, Prataruše i Žukovička pećina u Viru. U mlađem neolitiku na ovim je prostorima dominirala hvarsko-lisičićka kultura a njeni ostaci na prostoru općine Posušje pronađeni su na lokalitetima: Brig uz Bagarušu, Mostina (Batin), Sridnji Brig (Gradac), Uža (Gradac i Vrijovički brig (Gradac). Iz bakrenog doba (2400. – 1800. pr. Kr.), u Hercegovini je prevladavala tzv. «vrpčasta keramika», takvoj su pripadali lokaliteti: Nečajno i Trostruka gradina između Posušja i Gruda.
Metalno doba Raspad neolitskih skupina i početak novog, metalnog doba, u našim je krajevima, uvjetovan u prvom redu velikom seobom Indoeuropljana koja se dogodila u zadnjim stoljećima 3. i na prijelazu u 2. tisućljeća prije Krista. Ova velika seoba se, kao i ostale i prije i kasnije, također odvijala u valovima, pa je njen treći i posljednji val, dovršio zauzimanje prostora između Save i Jadranskog mora. Od tog trenutka miješaju se kulture starosjedilaca i doseljenika, nastaju novi tipovi naselja, gradine, i izrazito zatvorene društvene zajednice. Kao tipičan primjer takve brončanodobne kulture, izdvaja se, u ovim krajevima dominantna Cetinska kultura uglavnom u srednjoj Dalmaciji, i u nekim segmentima dosta joj slična Posuška kultura, rasprostranjena uglavnom po Hercegovini, Duvanjskom polju, srednjoj i dijelu sjeverne Dalmacije.
Brončano doba
U brončanom dobu je bujao život na prostoru općine Posušje u prilog čemu svjedoče i brojni lokaliteti i naselja iz ovog razdoblja na prostoru Općine, njih čak 32.
Željezno doba Željezno doba (8. st. pr. Kr. – 9. g. nakon Krista) je vrijeme završetka oblikovanja ilirskih plemenskih zajednica, njihovih doticaja putem trgovine s Apeninskim poluotokom, Grcima, i brojnim i krvavim ratovima s Rimljanima. Prostor općine Posušje je pripadao ilirskom plemenu Delmati. Delmati su bili izrazito stočarski i ratnički narod, u nizu ratova tijekom 2. i 1. stoljeća pr. Kr., pružali su otpor rimskoj državi. Ni Gaju Juliju Cezaru nije pošlo za rukom poraziti ih. Tek je to uspjelo, prvom rimskom imperatoru Oktavijanu Augustu. Rimljani su kasnije čitavu pokrajinu, mnogo veću od delmatske zemlje, nazvali Dalmacija (Dalmatia).
Iz željeznog doba na prostoru općine Posušje postoji čitav niz gradina, tipičnih naselja Delmata, a preko današnjeg Posuškog i Virskog polja se pretpostavlja da je išao važan trgovački put od trgovačke luke Narona (Vid kod Metkovića) do glavnog delmatskog centra Delminiuma u Duvanjskom polju. U prilog ovoj činjenici svjedoči novac «Drahma Dyrahija» pronađen u Viru. Arheolog Zdravko Marić je ustvrdio da se u Viru nalazi jedno od najvažnijih kulturnih nalazišta cijele delmatske zemlje. Arheolog Borivoj Čović, područje je Posušja, svrstao u «centralno ilirsko područje».
Posušje u rimsko doba Rimljani su, nakon što su zauzeli ove krajeve, svoja naselja razvijali u blizini prijašnjih ilirskih naselja. Naselja su povezivali svojim poznatim cestama čiji su rijetki ostaci danas vidljivi na prostoru općine Posušje. Kao siguran i potvrđen pravac dokumentirana je rimska cesta Gradac – Tribistovo – Poklečani – Petrovići. S druge strane po tvrdnjama arheologa Philippa Ballifa i Patscha, Vinjani su bili važno cestovno čvorište. Iz Vira, kao siguran ucrtan je cestovni smjer ispod Zavelima k Vinici i dalje prema Aržanu.
U vrijeme Rima na prostoru čitave općine Posušje postoje naselja, utvrde i grobišta. Od naselja je, po svemu sudeći bio najvažniji Gradac, gdje su postojale dvije utvrde i naselje, te poznata kasnoantička kršćanska bazilika (4. – 5. stoljeće), dok je na prostoru Čitluka, u Dočićima, postojala rimska villa rustica. Na prostoru Čitluka, u blizini Orlovog kuka, također se nalazila rimska utvrda kao i u Plišivici na Vinjanima, dok je u Viru takva utvrda bila na lokalitetu Gradina iznad Glavice. U Tribistovu su se nalazile dvije rimske utvrde kao i u Sutini u Rakitnu, dok je u Petrovićima postojala utvrda i bazilika. Na području Zagorja su pak pronađeni novci careva Konstantina I. i Valensa.
Posušje u Srednjem vijeku